Peti oktobar umro s Đinđićem
- Mnogo sam razočaran i srce mi krvari kad vidim šta se dešava. Petooktobarska Srbija umrla je s Zoranom Đinđićem, a Demokratska stranka ubila je čak i simboliku 5. oktobra onog trenutka kad je sa Socijalističkom partijom Srbije potpisala sporazum o nacionalnom pomirenju - navodi Đorđević.
Đorđević kaže da je štrajk u „Kolubari“ počeo gotovo spontano, dogovorom lokalnih funkcionera opozicionih stranaka.
- Bio je to spontani građanski bunt, ceo Lazarevac je u njemu učestvovao. Tek kad je štrajk poodmakao, negde 3. oktobra, počeli su da dolaze svi tadašnji opozicioni prvaci. Sam štrajk krenuo je spontano, na lokalu, u kafeu „Kruna“, gde je tada bilo sedište DHSS-a. Nije nam bilo važno ko je iz koje stranke, nismo hteli nikakvu korist za sebe. Imali smo samo jedan cilj: da srušimo Miloševića - kaže naš sagovornik.
Priznaje i da se tada ponašao, najblaže rečeno, neodgovorno prema svom životu i životima članova svoje porodice. On je zajedno s osmoricom kolega bio na poternici policije, a hapšenje je izbegao tako što se skrivao u Beogradu, u stanu jedne prijateljice.
- U kući u kojoj sam živeo sa suprugom, majkom i dvoje maloletne dece imao sam šest kilograma plastičnog eksploziva! Čak sam se sa mašinovođama na pruzi između kopova i termoelektrane dogovorio da, ukoliko štrajk ne uspe, dignemo prugu u vazduh - iskren je Đorđević.
Kaže da nije očekivao da tadašnji lideri sindikata „Kolubare“ uvaže njegov zahtev da prekinu rad dok se ne priznaju izborni rezultati.
- Na moje veliko iznenađenje, jer taj sindikat je bio marionetski, pristali su i štrajk je počeo. Nije to bilo koordinisano, nismo imali skoro nikakvu organizaciju, samo mnogo volje i elana. Od političara gotovo da nismo imali nikakvu pomoć, osim podrške na rečima. Ali, zato su se građani iz cele Srbije organizovali i slali nam hranu, piće, podržavali nas - priseća se Đorđević.
On kaže da je u jednom trenutku čak bilo dogovoreno da „Kolubara“ počne da radi s minimumom kapaciteta.
- Vojislav Koštunica je razgovarao s nama i ubedio nas da pokrenemo sistem na Tamnavi. Rekao nam je da je važno da ugalj ide, da Srbija ne ostane bez struje. Sada mislim da bi štrajk propao da smo to uradili - priča Đorđević.
Petog oktobra, Đorđević je sa rudarima došao u Beograd. Samo petnaestak minuta pre nego što su demonstranti upali u zgradu Skupštine, kao jedan od lidera štrajka, obratio se prisutnima. Tada slavljen kao heroj, danas je, kaže, u nemilosti jer se ne slaže sa onim što se dešava i to javno govori.
- Nikad nisam tražio osvetu, ali mi je neshvatljivo da su povratkom SPS-a na vlast u „Kolubari“ rehabilitovani direktori protiv kojih su se radnici borili. Direktori koji su došli posle 5. oktobra opljačkali su „Kolubaru“ čak više nego oni pre njih. Tonemo sve dublje, cela zemlja je u štrajkovima i haosu, ali više nema vođa koji bi izveli narod na ulice. Zato mislim i nadam se da će buduće vođe biti neki narodni tribuni - zaključuje Đorđević.
Pavkovića smo gađali jogurtom
Đorđević kaže da je Slobodan Milošević napravio krupnu grešku jer je poslao generala Nebojšu Pavkovića da ih „ubedi“ da odustanu od štrajka.
- Pavković je došao sa svojom svitom od stotinak specijalaca, ponašao se bahato i pretio, što je iritiralo ljude. U radničkoj menzi gađali su ga jogurtom i najstrašnije izvređali i ispsovali. To se pročulo i štrajk se nastavio - kaže Đorđević. /Alo/
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|